Molitva je susret čovjeka s Bogom. To je susret čitavog čovjeka s Bogom. Zato molitva osim razuma poznaje i volju i emocije. Molitva je susret koji ispunjava, oslobađa, liječi, usmjerava, podiže, tješi, umiruje, razveseljava, kroti, krijepi... Molitva je proces po kojem čovjek postaje svet (cjelovit – usađen u Boga). Molitva je mnogo više od izgovaranja naučenih riječi i formula
„Knjižicu brata Josipa koju držim u rukama želim zadržati u srcu. Vjerujem da su razmišljanja u njoj uistinu plod suradnje s Duhom Boga živoga te da izviru iz duše koja moli i trpi, pita i traži, slama se u vlastitoj nemoći i uzdiže se ujedno u sili Gospodnjoj.”
p. Marko K. Glogović, OSPPE
KKC 2653 Crkva „snažno i na osobit način potiče sve kršćane (...) da učestalim čitanjem božanskih Pisama steknu ‘uzvišeno znanje – Isusa Krista’ (...). No, molitva treba da prati čitanje Svetoga pisma da se uspostavi razgovor između Boga i čovjeka, jer ‘Njemu se obraćamo kad molimo, Njega slušamo kad čitamo božanske poruke’”.
KKC 2654 Oci duhovnog života, parafrazirajući Mt 77, ovako sažimlju raspoloženja srca hranjena Riječju Božjom u molitvi: „Tražite čitajući, i naći ćete razmatranjem; kucajte moleći, i otvorit će vam se promatranjem”.
