Rijeka je moj grad. Tu sam rođena, tu sam rodila svoju djecu. Živim ovdje već 36 godina i nije mi je dosta. U osnovnoj školi sam pisala lijepe sastavke. Za sastavak "Kada bi moj grad bio čist" dobila sam i nagradu od grada ili mjesne zajednice, ne sjećam se. Bilo je to u 5-6 razredu. Voljela sam čitati više nego pisati. Ili učiti. Nebrojeno puta sam umjesto da učim, u udžbenik stavila knjigu koju sam htjela, a ne morala čitati i tako zavarala svoju mamu. Pisala sam i pjesmice. Ali ništa ozbiljno.
Ja sam u stvari skroz nova u pisanju. Počela sam slučajno ili silom prilika. Prije 4 godine sam sudjelovala u kreativnoj radionici s Ivanom Sajko održanoj u udruzi Katapult u Rijeci. Dobila sam zadatak i napisala sam nešto. Povratna informacija je bila da "očigledno imam telanta". To mi je bio poticaj da se opustim i mnoge te radnje, priče i likove koji mi se već godinama vrzmaju po glavi stavim na papir.
U to vrijeme sam privatno prolazila kroz teško razdoblje i pisanje mi je postalo ispušni ventil. Mnoge priče imaju autobiografsku notu. Terapijski učinak pisanja bi mi bio dovoljan ali kada sam čula da se ljudima sviđa ono što su pročitali... Idem pisati.
