Hvaljeni roman mlade nigerijske spisateljice nagrađen nagradom Orange
Izniman talent nigerijske spisateljice Chimamande Ngozi Adichie (1977.) prepoznat je u njezinoj prvoj knjizi, a nakon što je objavila Polovicu žutog sunca (nagrađenu nagradom Orange), kritičari su je prozvali nasljednicom velikog afričkog pisca Achebea i spisateljicom koja ima dar drevnih pripovjedača.
Majstorski napisan, rekli bismo nezaboravan, ovaj roman opisuje jedan od važnijih trenutaka moderne povijesti Afrike: strastvenu borbu Biafre za osamostaljenje od Nigerije potkraj 1960-ih. Polovica žutog sunca naizgled je ratna priča, no Chimamanda Adichie na svjež i literarno umješan način u prvi plan stavila je likove i literaturu te lakoćom rođene pripovjedačice dala sjajan, nemilosrdan opis ljubavi, nasilja i izdaje u vrijeme biafrijskog rata.
Mladi Ugwu sluga je sveučilišnog profesora Odenigba, zanesenog revolucionarnim idejama. Olanna je profesorova prelijepa, obrazovana djevojka koja ostavlja privilegije visoke klase i pridružuje mu se u malom gradu. Richard, sramežljivi Englez, u vezi je s Olanninom blizankom. Kako nigerijske trupe napreduju, njihovi životi sasvim se preokreću. Prateći njihove sudbine u ludilu rata, ulazimo u svijet afričkog grada i sela, jezika i tradicije.
Na svakoj stranici ove strastvene proze upijamo čulnost, mirise, i boje Afrike. Ona vodi čitatelja duboko u afričku realnost i duše njezinih stanovnika, u dio svijeta o kojem se govori tek kad je posrijedi kakva katastrofa golemih razmjera. Chimamanda Adichie ovu je obiteljsku sagu napisala zato što je odrasla u sjeni Biafre i oba je djeda izgubila u tom ratu, ali i zato što je željela skrenuti pozornost na mnoge probleme, uključujući ostavštinu kolonijalizma, koji su doveli do njega i koji ni do danas nisu riješeni.
Polovica žutog sunca podsjeća svijet na njegovu ravnodušnost, ali ga ne osuđuje. Ona tek bolnim uspomenama daje glas koji daleko seže i u srcu Afrike slavi ljubav, onu posvuda ipak neslomljivu vezu među ljudima.
