Pjesme koje nam je darovao pjesnik Zvonimir Lesic svojom drugom zbirkom "Pejzaz, ljubav, duh" govore nekim svojim posebnim jezikom kao kad je jedan svetac pričao s pticama, tako da se i ove pjesme čitaju posebnom paznjom i posebnim osjecajem, te ovaj pjesnik govori dusom, a ne običnim razgovorom i razigran je kao dijete, da bi vec u sljedecoj pjesmi ozbiljno progovorio o ljubavi, sreci, tuzi, Bogu, napustenosti. Dok sam čitala Pjesnikove pjesme, moram priznati kako su me najvise dotaknuli njegovi duhovni stihovi koji su toliko
ozbiljni istkani Pred nase oči, da sam jednostavno u sebi poklonila posebnu pozornost toj poeziji. Pjesnik se obraca svakome od nas, on nas svakog zove i Pjesnik je svakome od nas prijatelj. On je jedna bezazlena dusa koja radost zivota nalazi se u pjesmi, glazbi, umjetnosti, to je osoba koja ce nas iznenađivati svojim saljivim, ali vrlo ozbiljnim stihovima
. Pjesnik vjeruje i ono čemu zahvaljuje za svaku minutu svog zivota koja polako teče, za ovaj sat zivota koji polako prolazi, za ovaj dan sto je dosao i odlazi, za ovo ljeto koje je sada ovdje i vise kao takvo nikad nece biti, jer ce doci drugačije ljeto, drugačiji ce i on biti i vjeruje, da je poezija sjajna zvijezda sto na nebu sja.
