Elie de Ghilliac jedan od najuglednijih francuskih aristokrata, još mladi udovac, želi po drugi put sklopiti brak iz racionalnih razloga: da dobije nasljednika i ovjekovječi svoj slavni rod, i da svojoj maloj kćerki iz prvog braka nadomjesti prerano umrlu majku.
Traži razumnu, staloženu i dobru djevojku, koja neće imati pretjeranih emocionalno-romantičnih zahtjeva. Mlada Valderez de Noclare je utjelovljenje tih njegovih želja. Ona prihvaća njegovu ponudu kako bi pomogla svojoj, materijalno potpuno uništenoj obitelji, ali stvara svoje male romantične snove o toplom obiteljskom gnijezdu i ljubavi tog, naoko hladnog i oholog velikaša. Ali njena buduća svekrva je u tom smislu potpuno deziluzionira. Pod vidom lažne brige i pažnje, ta ljubomorna i zavidna žena, opisuje svojoj budućoj snahi Elija kao krajnjeg egoistu, nesposobnog za tople osjećaje bračne ljubavi, neprijatelja svake emocionalne manifestacije, pisca koji se poigrava osjećajima žena, da bi ih u svojim romanima potanko analizirao i ironizirao.
Valderez želi uzmaknuti, ali uhvaćena u klopku dječje ljubavi i obaveza prema roditeljima te obećanja Eliju, najzad preko volje ulazi u taj brak.
