Kad smo već kod Radočajeve autorske pozicije, kod „pjesmovnog subjekta“, radi se o tipičnome (anti)junaku neoegzistencijalne poezije – mladi, urbani, senzibilni, obrazovani čovjek koji već zarana, a kasnije sve više, uviđa mnoštvo međuljudskih i društvenih „aritmija“, „nepravilnosti“. Dok sam reagira, danas sasvim prirodnim, antitradicionalnim gardom i željom da u ljubavnom odnosu zadovolji svoje seksualne i emotivne potrebe, ali ne i one bračne i roditeljske, Radočajev pjesmovni subjekt doživljava nemogućnost da na taj način dugo vremena skladno funkcionira sa ženom koju vodi ponešto ili znatno drugačija logika, čije tijelo pokreće muškarcu samo na trenutke osvojiva životna energija. Uglavnom, loša beskonačnost niza neuspjelih veza nužno vodi u rezignaciju, u vjeru koja „iz dana u dan sve jače slabi“ da je moguće živjeti s bilo kime, kako je to oksimoronski, a precizno u jednoj svojoj pjesmi napisao pokojni Hrvoje Pejaković, Tako su i mnoge Radočajeve pjesme, odnosno mikropriče iz zbirke Ponekad bih odlazio k njoj biciklom prizori iz zajedničkog života, u kojima se uglavnom uočava nesukladnost i neuskladivost muške i ženske percepcije i navika, i to u sukcesivnom slijedu od nekoliko ciklusa (i različitih žena) koje autor jednostavno naziva Priča 1, Priča 2… S druge strane spomenuta nesukladnost prikazuje se u mnoštvu izvrsno uočenih detalja, vrlo plastičnom pripovijedanju, u kojem se podrobno opažanje ženskog bića sa svim njegovim svakodnevnim navadama i karakteristikama na kraju popraćuje ironičnim obratom koji subjektivizira tekst i zastupa tipično mušku, pa tako i autorsku, razliku. Tu mušku razliku naglašava i hotimice sirovi, ogrubjeli poetski govor koji, kao svojevrsnu afirmaciju muževnosti, rabi i skaredne izraze, odnosno izravno tematizira područje fizioloških potreba i činova („Ona navodno ne prdi. Za razliku od mene koji se pred njom baš i ne ustručavam. U biti, kaže kako žene to i ne čine. Muškarci prde (stoka seljačka!). Žene samo ispuštaju potisnuti zrak iz debelog crijeva. Inkognito. Dok njihov prdonja, kraj njih, sasvim naivno spava“).